 Podsliv rijeke Vrbas koji pripada oblasnom riječnom slivu Save u RS ima površinu od 3.977 km2, a ukupna površina sliva u BiH iznosi 6.273 km2. Rijeka Vrbas je desna pritoka rijeke Save, prosječni proticaj rijeke Vrbas na ušću je 114 m3/s. Rijeka Vrbas izvire u podnožju planine Zec, ST 235 km, sa kotom vrela na 1.715 m.n.m. Glavne lijeve pritoke Vrbasa su: Pliva, Crna Rijeka i Krupa, a glavne desne pritoke Vrbasa su: Bistrica, Ugar, Svrakava, Vrbanja, Turjanica i Povelić.
Vrbas je usjekao kompozitnu dolinu. Teče kroz Skopljansku kotlinu, Vinačku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjalučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje.
Sliv je izduženog oblika dužine oko 150 km i prosječne širine 70 km. Prosječna nadmorska visina je oko 690 m.n.m., a najviša tačka u slivu je oko 2.100 m.n.m. Najveći grad na Vrbasu je Banja Luka, glavni grad i politički, privredni i kulturni centar Republike Srpske.
Jezera
Na slivu Vrbasa nema prirodnih jezera. Područje Bardače predstavlja jedinu močvaru na slivu. Ekološka heterogenost prostora sliva rijeke Vrbas, geomorfološka i hidrološka raznolikost, specifična geološka prošlost i ekoklima uslovili su i posebno bogat biljni i životinjski svijet na ovom teritoriju, dok visok stepen endemičnosti i reliktnosti ima značaj na nivou globalne biološke raznolikosti.
Na rijeci Vrbas formirane su dvije akumulacije za korištenje hidroenergije. To su Jajce II i Bočac. Na rijeci Plivi se nalaze Veliko i Malo plivsko jezero. Ova dva jezera su formirana sedrenom barijerom kao prirodna jezera. Kruna prirodne pregrade je učvršćena betonskim pragom kako bi se jezera koristila višenamjenski (hidroelektrana Jajce I, vodosnabdjevanje, turizam).
Demografski pokazatelji
Prema popisu iz 1981. godine na slivnom području Vrbasa živjelo je oko 487.000 stanovnika, ili
oko 11,8% od ukupnog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Prosječna gustina naseljenosti je iznosila 76 st/km2, što je bilo nešto niže od prosječne gustine naseljenosti u BiH (81st/km2).
Prirast stanovništva u periodu od 1961. do 1981. je iznosio 128,6% u slivu Vrbasa, a u BiH 125,8%. Prema podacima iz 1991. prosječna gustina naseljenosti na slivu rijeke Vrbas je iznosila 79 st/km2.
Zbog ratnih događanja došlo je do značajnih migratornih kretanja stanovništva u BiH. Te promjene do sada nisu u cjelini istražene, tj, još uvijek ne postoje pouzdani podaci o trenutnom broju stanovnika kako u BiH tako i na slivu Vrbasa. Stoga se i trenutne prognoze i planske projekcije trebaju smatrati orijentacionim.
Gustina naseljenosti je neravnomjerna i najveća je u području Banja Luke i teritoriji nizvodno od ovog grada. Od ukupnog broja stanovnika oko 40% živi u naseljima (opštinskim centrima), od čega preko 63% samo u Banja Luci. Na prostoru pomenutih dvadeset opšina (20) nalazi se 602 naselja.
Klima
Dolina Vrbasa je u gornjem i srednjem toku okružena visokim planinama. U donjem toku dolina Vrbasa ima ravničarski karakter. Isti pripada tzv. niskoj Peripanonskoj oblasti. Ova otvorenost prema Panonskoj niziji na sjeveru kao i slabiji uticaj Jadranskog mora na jugu uslovljavaju da u u nižim predjelima sliva preovladava umjerenokontinentalna klima, dok se brdsko-planinski predjeli karakterišu subplaninskom i planinskom klimom.
Temperature vazduha
Prosječne godišnje temperature vazduha najviše zavise od nadmorske visine i morfoloških odlika terena. U slivu Vrbasa one iznose od 10,8°C do 9,4°C na području koje karakteriše umjerenokontinentalna klima, odnosno u od 9°C do 6°C u predjelima koji pripadaju subplaninskoj i planinskoj klimi.
Padavine
U pogledu karakteristika režima padavina, područje sliva rijeke Vrbas se nalazi na granici zone prelaza iz maritimnog u kontinentalni pluviometrijski režim. Raspodjela padavina u toku godine pokazuje da se na većem dijelu sliva maksimalne padavine javljaju u toku jeseni i zime (D. Mujdžići: novembar, 103,1 mm; Mliništa: decembar, 169,8 mm, Dragnić: decembar, 114,9 mm, Medna: decembar, 104,8 mm), što su pretežne odlike maritimnog pluviometrijskog režima. U periodu od oktobra do aprila padne oko 56% od ukupne godišnje količine padavina. Najmanja količina padavina na ovom području su najčešće tokom jula i augusta.
Pojava ekstremnih padavina u mjesecu junu na navedenim stanicama i na stanicama Šipovo (93,5 mm), Jezero (104,8 mm), Vinac (94,6 mm), Jajce (97,6 mm), Čelinac (124,0), Banja Luka (114,9), Prnjavor (112,8), Laktaši (106,9 mm), Derventa (106,0 mm), ukazuje da se na ovom području od vododjelnice jadranskog i crnomorskog sliva ka unutrašnjosti kontinenta postepeno gubi maritimni uticaj na pluviometrijski režim, a pojačavaju karakteristike kontinentalne klime.
Prosječne godišnje količine padavina u slivu Vrbasa za period 1961. – 1990. godina iznose oko 850 mm u priobalju Save do 1600 mm u planinskoj oblasti u gornjem toku Vrbasa. U okviruprognoze vezane za klimatske promjene u budućnosti, u Bosni i Hercegovini se očekuje dalji rast temperature vazduha u opsegu od 1,5 – 6,7 0C, u periodu od 1990. do 2100. godine, pri čemu će porast biti veći u toku ljeta (u prosjeku 4,6 0C) nego u toku zime (3,0 0C). Što se tiče padavina, istraživanja pokazuju smanjenje srednjih godišnjih padavina u Bosni i Hercegovini do 120 mm u periodu od 2070. – 2100. godine. Smanjenje koje se prognozira je od 2% do 15%.
Geologija i morfologija
Sliv rijeke Vrbas smješten je u nekoliko različitih geotektonskih jedinica Dinarida, koje se razlikuju po svom sastavu, strukturi i genezi .Kao najznačajnije mogu se Izdvojiti sljedeće:
1) Tipični nekarstni (silikatni) tereni: tektonski blok Srenjebosanskog škriljavog gorja (područje planina Vranica i Zec), Ofiolitna navlaka (planine Uzlomac, Borja i Kozara), Savsko-Vardarska navlaka,
2) Tipični karstni tereni: navlaka Visokog krša (karbonatna platforma Dinarida), navlaka Bosanskog fliša,
3) Karbonatno-silikatni tereni: navlaka Raduša-Stožer-Plazenica-Ljuša. U okviru ovih geotektonskih jedinica izdvojaju su slatkovodne neogenske naslage sa ugljem, marinski neogenski sedimenti panonskog basena (sliv Vrbasa sjeverno od Banja Luke) i kvartarni sedimenti.
Poljoprivredne površine
Poljoprivredne površine zauzimaju 42,43% od ukupne površine sliva. Međutim, ovim procentom su obuhvaćene i površine pod drugim klasama, te se može procijeniti da stvarne poljoprivredne površine iznose oko 35%.
Dva su glavna razloga za postojanje površina koje se označavaju kao mješovite. To je prije svega veliki broj zapuštenih parcela koje se ne mogu više smatrati poljoprivrednim, kao i prosječna veličina parcela. Prosječna veličina parcela je obično manja od 1 ha. Uzimajući u obzir specifičnosti brdsko planinskog područja koje obuhvata sliv Vrbasa, prezentirane su mješovite klase sa naglaskom u dominaciji jedne od klasa.
Opšta karakteristika poljoprivrednog zemljišta jeste da u okviru njega dominiraju površine pod pašnjacima u brdsko-planinskom području sliva, te livade u područjima kraških polja i riječnih dolina. Obradivog zemljišta u okviru ukupnih površina poljoprivrednog zemljišta ima 5-6%, pri čemu treba naglasiti da se najvažnije poljoprivredne obradive površine nalaze u donjem toku Vrbasa od Banjaluke prema ušću Vrbasa u Savu. Najvažnije obradive površine nalaze se uz vodotoke.
Od tipova najviše preovlađuju aluvijalna – fluvijalna tla uz same vodotoke, a zatim livadska mineralno močvarna glejna tla. Pseudogleji kao tip zemljišta razvili su se na riječnim terasama na istaloženim glinovitim supstratima iz tercijera. Od ostalih zemljišta koja se obrađuju na ovom području mogu se izdvojiti smeđa zemljišta i rendzine u brdskoplaninskom području, koja su se razvila na zaravnjenim i manje nagnutim karstificiranim dijelovima sliva. Područja karsta se nalaze u južnim dijelovima sliva rijeke Vrbas i zauzimaju oko 17% od ukupne površine sliva.
Flora i fauna
Florističke karakteristike područja sliva Vrbasa na vertikalnom profilu Vrbasa od ušća (85 mnm) do najviših vrhova Vlašića (2.110 mnm), vegetacija se diferencira u skladu sa ekološkim uslovima staništa, pri čemu se sreću različiti tipovi šumskih i travnih ekosistema, te agroekosistema. Od ukupne površine sliva rijeke Vrbas, na poljoprivredne područje otpada oko 42%, dok nepoljoprivredne površine (šume, izgrađena područja, akumulacije, močvarna područja, …,) zauzimaju oko 58%.
U gornjem toku rijeke Vrbas, na brdsko-planinskom dijelu su zastupljeni pašnjaci, šume bukve (Fagus silvatica) i hrasta kitnjaka (Quercus petraea), a nešto manje graba (Carpinus betulus) i jasena (Fraxinus ornus). Veoma malim dijelom su šumske površine pokrivene jelom (Abies alba).
U srednjem toku rijeke Vrbas je šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba (Quercetocarpinetum). Ovaj tip vegetacije pokriva znatne komplekse na brežuljkastim, ravnim ili blago nagnutim terenima. U njen floristički sastav ulaze: hrast kitnjak (Quercus petraea), obični grab (Carpinus betulus), poljski brijest (Ulmus carpinifolia), trešnja (Cerasus avium), klen (Acer campestre), gorski javor (Acer pseudoplatanus), srebrnolista lipa (Tilia argentea), velelisna lipa (Tilia platyphllos). Na malo nižim i vlažnim terenima ponekad se javlja i hrast lužnjak (Quercus robur), dok je cer (Quercus cerris) vrlo rijedak. Od grmlja najčešći su: lijeska (Corylus avellana), obična kurika (Evonymus europaeus), kalina (Ligustrum vulgare), i glogovi (Crataegus monogyna i C. Oxyacontha). U ovom dijelu toka je vrlo česta bukva (Fagus silvatica) koja se ovdje spušta i do 150 m nadmorske visine. Unutar ove asocijacije, na krečnjačkoj podlozi se nalaze manje površine, obrasle klokočikom (Staphylea pinnata), što pokazuje, uz ostale karakteristike, da u ovom dijelu toka, osim subasocijacije Quercetocarpinetum erytronietosum, ima i subasocijacije Querceto-carpinetum staphyletosum.
Na strmim, južnim padinama sliva srednjeg toka Vrbas, sa krečnjačkom podlogom, raste, fragmentalno, kserotermna zajednica grabića i crnog jasena (Carpinetum orijentalis); u njen floristički sastav ulazi: grabić (Carpinus orijentalis), crni jasen (Fraxinus ornus), javor gluvač (Acer obtusatum), dren (Cornus mas), jednoplodnički glog (Crataegus monogyna), crni trn (Pranus spinosa), itd. U ravničaskom dijelu srednjeg toka rijeke Vrbas (prostor Banja Luke) zapažamo šume lužnjaka ( Querceto-genistetum elatae), koje se prostiru na aluvijumu Vrbasa, Vrbanje i ostalih pritoka. To se može zaključiti na osnovu prirode staništa, po ostacima nekadašnje šume i po literaturnim podacima. Rijetki su primjerci hrasta lužnjaka (Quercus robur), običnog graba (Carpinus betulus), poljskog brijesta (Ulmus carpinifolia), klena (Acer campestris), i drugih. Neposredno uz obale Vrbasa i Vrbanje, u poplavnom području, razvijene su “galerijske” šume vrbe i topole (Populeto salicetum).
Ovdje su stable bijele, crne i sive topole (Salix fragilis), rakita (Salix purpurea), bademaste vrbe (Salix triandra), brijest (Ulmus laevis), crna jova (Alnus glutinosa), bijela jova (Alnus incana), poljski jasen (Fraxinus angustifolia) i druge. Prirodnu vegetaciju na ovom toku, koja nije pod šumom, čine prirodne livade i pašnjaci. Oranične površine su smještene na zaravnjenim položajima i blažim padinama. Područje oko Vrbanje karakteriše poljoprivredna proizvodnja, dok se na visinskim dijelovima nalaze šumske zajednice.
U donjem toku rijeke Vrbas uočljivo je prisustvo močvarno-barskog sistema, sa prisustvom biljnih vrsta, počev od submerznih prema emerznim pojasevima: Ceratophyllu demersum, Myriophyllum spicatu, Potamogeton crispu, Potamogeton natans, Valisneria spiralis i druge. Neposredno na močvarno-barski ekosistem nadovezuje se vegetacija poplavnih šuma u kojima se nalaze sledeće vrste: bijela vrba ( Salix alba), krta vrba (Salix fragilis), rakita (Salix purpurea), bijela topola (Populus alba), crna topola (Populus nigra), crna jova (Alnus glutinosa), vez (Ulmus laevis), crni trn (Prunus spinosa), lijeska (Coryllus avellana) i druge.
Flora močvarno-barskog i poplavnog staništa, zavisno od ekoloških uslova, gradi različite fitocenoze duž donjeg toka rijeke Vrbas. U donjem toku rijeke Vrbas ima dosta površina pod livadama i pašnjacima. Na pravcu Banja Luka-Klašnice u ravničarskom području gaje se kukuruz i strna žita. Bregoviti neobradivi dio područja obrastao je prirodnom vegetacijom gdje dominira hrast lužnjak (Quercus robur), obični grab (Carpinus betulus), a rjeđe se sreće bukva (Fagus silvatica).
Za dolinsko područje uz rijeku Turjanicu karakteristično je da se na ograničenim površinama gaje žitarice. Dosta površina je pod prirodnim livadama, pašnjacima i šikarama. Na području Kukulja ravničarske površine su najčešće pod kukuruzom i pšenicom, a oko vodotoka su prirodne livade.
Srbačko-nožička ravan se nalazi na donjem dijelu toka rijeke Vrbas. U močvarno-barskim ekosistemima Bardače utvrđeno je prisustvo sljedećih biljnih vrsta: Ceratophyllu demersum, Myriophyllum spicatu, Potamogeton crispu, Potamogeton natans, Valisneria spiralis, Trapa natans, Nympha alba i mnoge druge. Dolinska zemljište ovog područja su uglavnom pod oranicama i livadama (65%), obično se siju žitarice (kukuruz, pšenica). Šume su dosta prorijeđene uz obalu Vrbasa i vodenih bazena ribnjaka može se sresti hrast lužnjak (Quercus robur), crna jova (Alnus glutinosa), na trajno mokrim terenima. Sa lijeve strane rijeke Vrbas smješteno je Lijevče polje od kojeg ovom slivu pripada oko 11 900 hektara. Pod livadama i pašnjacima je oko 15%.
|
Banja Luka College
Biografije 